Skip to main content
Logotip Europske komisije
Competition Policy

Što je politika tržišnog natjecanja?

Zbog tržišnog natjecanja poduzeća su pod stalnim pritiskom da ponude što veći raspon proizvoda po što boljim cijenama jer, ako to ne učine, potrošači će imati mogućnost kupovine na drugom mjestu. Na slobodnom tržištu poslovanje treba biti konkurentno, a potrošači trebaju imati korist od toga.

Katkad poduzeća pokušavaju ograničiti tržišno natjecanje. Kako bi se održala tržišta proizvoda koja dobro funkcioniraju, nadležna tijela poput Komisije moraju spriječiti ili ispraviti protutržišno ponašanje. Kako bi to postigla, Komisija nadzire sljedeće:

  • sporazume među poduzećima kojima se ograničava tržišno natjecanje – kartele ili druge nepoštene sustave u kojima se poduzeća dogovaraju o izbjegavanju međusobnog natjecanja i pokušavaju odrediti vlastita pravila
  • zlouporabu vladajućeg položaja – kad neko veliko poduzeće pokušava istisnuti konkurente s tržišta
  • koncentracije (i druge službene sporazume kojima se poduzeća privremeno ili trajno udružuju) – dopuštene su ako se njima proširuju tržišta i ako potrošači imaju korist od njih
  • rad na otvaranju tržišta za tržišno natjecanje (liberalizaciju) – primjerice u područjima prijevoza, energije, poštanskih usluga i telekomunikacija. Mnoge od tih sektora kontrolirali su državni monopoli i od ključne je važnosti osigurati provedbu liberalizacije na način da ti stari monopoli ne ostvare nepoštenu prednost.
  • financijske potpore (državne potpore) za poduzeća koje dodjeljuju države članice EU-a – dopuštene su ako ne narušavaju pošteno i učinkovito tržišno natjecanje među poduzećima u državama članicama EU-a i ako ne štete gospodarstvu
  • suradnju s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u državama članicama EU-a (koja su također odgovorna za provedbu nekih dijelova propisa EU-a o tržišnom natjecanju) – kako bi se osiguralo da se propisi EU-a o tržišnom natjecanju ujednačeno provode u čitavom EU-u